
Povodom Dana grada Sarajeva, gost "Novog dana" bio je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“. Čovjek koji je svoj životni i profesionalni put u potpunosti vezao za Sarajevo, govorio je o ožiljcima koje ljekarski poziv ostavlja na duši, ali i o medicinskom čudu koje je ujedinilo grad.
Oglas
Kao dvostruki dobitnik Šestoaprilske nagrade, prof. Gavrankapetanović ističe da mu je posebno draga ona pojedinačna iz 2018. godine, jer su ga za nju predložili upravo roditelji djece koju je liječio. Upravo ta veza između ljekara, djeteta i porodice bila je ključna i u slučaju koji je nedavno potresao cijelu Bosnu i Hercegovinu – spašavanju mlade Elle Jovanović nakon užasne tramvajske nesreće u Sarajevu.
Od politraume do plišanih igračaka: Borba za jedan osmijeh
Težina povreda koje je Ella zadobila u nesreći podsjetila je profesora na najteža ratna vremena. Zahvaljujući brzoj reakciji tima Doma zdravlja i multidisciplinarnih timova Opće bolnice, mladi život je spašen, ali proces liječenja bio je mnogo više od hirurgije.
„Ella je izuzetna pacijentica i cijela bolnica ju je zavoljela. Pokušali smo učiniti sve, ne samo medicinski, nego i ljudski. Imali smo jedan poseban ritual – kako je imala mnogo plišanih igračaka, dali smo im imena po nama koji smo je liječili. Ja sam bio jedan mali bijeli zeko, a imena su imale i medicinske sestre i drugi ljekari“, prisjetio se profesor uz osmijeh.
Svako jutro bi počinjalo ispitivanjem – ne samo pacijentice, već i osoblja – kako bi se provjerilo znaju li imena svih 30 lutkica. Taj pokušaj ublažavanja bola kroz igru i bliskost postao je terapija za sve.
„Liječeći našu mladu pacijenticu, liječili smo ne samo nju i njenu porodicu, nego i nas same, pa i cijeli grad koji je u tom trenutku zastao od bola. Ponosan sam što smo uspjeli zaliječiti tu ranu Sarajevu“, poručio je Gavrankapetanović.
Lijek protiv bola kao najveće otkriće čovječanstva
Govoreći o ljekarskoj etici, profesor je iznio zanimljivo zapažanje o historiji medicine. Iako se penicilin smatra revolucionarnim, on vjeruje da je trenutak pronalaska lijeka za bol ono što je istinski promijenilo ljudsku sudbinu.
„Duge su noći bolesnika, one su dugačke kao planinski put. Kada čovjeku kojem je jutro predaleko uspijete umiriti bol i vratiti mu radost, to je ono što vas ispunjava i daje vam snagu da nastavite dalje. Mi stojimo na toj tankoj liniji između života i smrti, i iako nismo njihovi vlasnici, uvijek želimo učiniti i ono nemoguće“, zaključio je direktor Opće bolnice.
Ella Jovanović je u međuvremenu otpuštena iz bolnice, a saradnja sa kolegama iz Zagreba i stručnjacima za tehnička pomagala nastavlja se kako bi joj se omogućio što kvalitetniji oporavak.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas